“Tisso imā, bhikkhave, vedanā. Katamā tisso? Sukhā vedanā, dukkhā vedanā, adukkhamasukhā vedanā. Sukhāya, bhikkhave, vedanāya rāgānusayo pahātabbo, dukkhāya vedanāya paṭighānusayo pahātabbo, aduk­kha­ma­su­khāya vedanāya avijjānusayo pahātabbo. Yato kho, bhikkhave, bhikkhuno sukhāya vedanāya rāgānusayo pahīno hoti, dukkhāya vedanāya paṭighānusayo pahīno hoti, aduk­kha­ma­su­khāya vedanāya avijjānusayo pahīno hoti, ayaṃ vuccati, bhikkhave, ‘bhikkhu niranusayo sammaddaso acchecchi taṇhaṃ, vivattayi saṃyojanaṃ, sammā mānābhisamayā antamakāsi dukkhassā’ti.

Sukhaṃ vedayamānassa,
vedanaṃ appajānato;
So rāgānusayo hoti,
anissa­ra­ṇa­dassino.

Dukkhaṃ vedayamānassa,
vedanaṃ appajānato;
Paṭighānusayo hoti,
anissa­ra­ṇa­dassino.

Aduk­kha­ma­su­khaṃ santaṃ,
bhūripaññena desitaṃ;
Tañcāpi abhinandati,
neva dukkhā pamuccati.

Yato ca bhikkhu ātāpī,
sampajaññaṃ na riñcati;
Tato so vedanā sabbā,
parijānāti paṇḍito.

So vedanā pariññāya,
diṭṭhe dhamme anāsavo;
Kāyassa bhedā dhammaṭṭho,
saṅkhyaṃ nopeti vedagū”ti.

Tatiyaṃ.